Radne kompetencije i spremnost za traženje posla na višoj razini.
S naglaskom na upoznavanje potencijalnih poslodavaca u lokalnim zajednicama, te njihovoj spremnosti i mogućnostima za zapošljavanje slijepih osoba, u utorak je u ugostiteljskom objektu Feral u Bjelovaru organiziran After work Party.
Kroz neposredan kontakt, informiranje i razumijevanje, slijepe osobe su tako dobile priliku pokazati svoje talente, kvalitete, te se pohvaliti svojim uspjesima. U razvijenijim zemljama zapošljavanje slijepih osoba i osoba s tjelesnim invaliditetom, ili mentalnim oštećenjem nisu problem, no u Hrvatskoj još uvijek nije uobičajeno. Zbog razbijanja predrasuda o slijepim osobama kao zaposlenicima s manjim sposobnostima organizirano je druženje kako bi ih potencijalni poslodavci zaista upoznali.
Andrea Veljača, voditeljica projekta rekla je da je to prvi Europski projekt koji je usmjeren na poboljšanje socijalnih kontakata slijepih osoba kako bi se povećale njihove šanse na tržištu rada.
– Cilj je stjecanje radnog iskustva kroz volonterski rad, a nakon toga i sklapanje ugovora o radu. Europski natječaji promoviraju inovativnost, pa smo htjeli biti malo inovativni. Projekt traje 16 mjeseci. Najprije smo radili na osnaživanju slijepih nezaposlenih radno sposobnih osoba, njih 20. s područja sedam prioritetnih županija Jedna od prioritetnih je i Bjelovarsko-bilogorska županija. Kroz edukacijske i rehabilitacijske, i radionice za aktivno traženje posla zapravo smo pripremali da naši korisnici budu povećanih radnih sposobnosti i kompetencija nego što su bili. Točnije da se mogu kvalitetno predstaviti poslodavcima. Sad radimo na senzibilizaciji i informiranju poslodavaca kako o potencijalima slijepih osoba tako i sa mogućnostima poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom. After work Party, odnosno neformalna druženja s poslodavcima organiziramo prvo kao stvaranje jedne neformalne mreže kontakata u lokalnoj zajednici na temelju koje bi se dalje provodili zajednički sastanci, individualne konzultacije i zapravo osiguralo predstavljanje konkretne osobe poslodavcu i predstavile sve prednosti zapošljavanja osoba s invaliditetom. Ovo je uvod gdje na edukativni, zabavan, informativan, ali inovativan način kroz umjetničku zabavnu crtu želimo predstaviti projekt. Većina slijepih osoba zbog nedostupnosti životnih sadržaja, zbog ne prilagodbe, žive u siromaštvu, zapravo nisu uključeni u životne tokove i životne sadržaje u onom obimu koliko bi trebalo. Zato smo radili na podizanju njihovog pouzdanja, samopouzdanja i volje da se bore za sebe. Nakon toga smo provodili edukacijske radionice na kojoj su učili specifičnosti vezane uz sljepoću. Kako koristiti pomagala, koristiti životne vještine i biti dobar u tome. Od samostalnog kretanja, kuhanja, odijevanja, ponašanja za stolom i na kraju smo se specijalizirali za teme vezane za tržište rada; radili smo natječaje, životopise, vježbali intervju s poslodavcem. Podatci demantiraju naš After work Party jer službeno jedna trećina onih koji su u obvezi kvotnog zapošljavanja i u privatnom, i u javnom sektoru zadovoljavaju te kvote. Još uvijek odaziv na naše After work Party je bolji od javnih institucija nego iz privatnog sektora. Zapravo privatni sektor može koristiti puno više poticaja nego javni sektor. Nisu informirani i to ne znaju. Projekt je vrijedan 150.000 eura, od toga 95 posto se financira preko ugovornog tijela Hrvatskog Zavoda za zapošljavanja iz sredstava EU, a pet posto Hrvatski savez slijepih i njegove partnerske organizacije, a to je Dramski studio slijepih i slabovidnih Novi život i Centar Vinko Bek – rekla je voditeljica projekta Andrea Veljača.
Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih govorio je o važnosti projekta za slijepe.
– Sljepoća u Hrvatskoj je svedena na mali nedostatak s kojim se lako živi. Kako drukčije komentirati da slijepi u Hrvatskoj imaju najmanji kompenzacijski novac, manji u odnosu na prosjek plaće od Moldavije? Ljudi vide i imaju demonstraciju kako se koriste pomagala. Jedino slijepe osobe od svih osoba s invaliditeta nemaju centar za rehabilitaciju. Slijepa osoba kad oslijepi tijekom života ostaje prepuštena samoj sebi ili udrugama. Nema tog centra gdje ju može uputiti liječnik oftamolog i reći; sad ti odi tu i dobit ćeš pomoć, saznat ćeš za govorni sat, za brajev sat, za tlakomjer i tako dalje. Jedna totalna nebriga o slijepima, a institucije se sad busaju jer su nam dali po jednog videćeg pratitelja na svaku udrugu. To je pomak naprijed, ali je to minimum svih minimuma, dok jedna Francuska, ili Kosovo imaju asistenciju za slijepe. Ljudi moraju shvatiti da je sljepoća jedan od najtežih oblika invaliditeta i da mora imati takav support – rekao je Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih.
