Kako se uskoro primiče Međunarodni dan bijeloga štapa, Upravni odbor našeg Saveza je zaključio da je potrebno usklađeno nastupati u medijima, u smislu isticanja tema kojima ćemo potencirati prioritetne probleme koji uokviruju svakodnevlja slijepih osoba, te teškoće sa kojima se susreću naše udruge.
Predlažem stoga da naglasak stavimo na:
Inkluzivni dodatak.
Već dvadeset godina, Hrvatski Savez slijepih bori se za primjerenu državnu potporu kojoom bi slijepe osobe podmirile svoje troškove prouzročene sljepoćom. Pri tome smo bili spremni prihvatiti rješenje ovog problema kroz sublimiranje svih prava osoba s invaliditetom u okviru inkluzivnog dodatka koji bi se uredio posebnim zakonom, a o čemu je u ranijem Zakonu o socijalnoj skrbi bila u posebnom članku utvršena obveza o njegovom donošenju do kraja 2013. godine, odnosnoo da, ako to ne odgovara nekim kategorijama osoba s invaliditetom koje su zadovoljne svojim sadašnjim stanjem, da se problem za slijepe riješi donošenjem Zakona o dodatku na sljepoću.
Kroz sve to vrijeme nadležna ministarstva su se prema našim prijedlozima i zahtjevima odnosila omalovažavajuće do nivoa stigmatizacije i vrijeđanja dostojanstva predstavnika Hrvatskog saveza slijepih i slijepih osoba općenito. To se činilo davanjem lažnih obećanja, rokova za donošenje rješenja kojih se nisu držala, osnivanjem povjerenstava koja se nisu sastajala i drugim smicalicama koja nisu imanentan imalo ozbiljnom i transparentnom radu. I u ovom času inkluzivni dodatak je kategorija koju Ministarstvo socijalne politike i mladih nije u stanju urediti, ili zbog nedostatka odlučnosti i znanja ili izostanka volje i razumijevanja težine problema.
I dalje je Hrvatska na dnu ljestvice po iznosu Doplatka koju primaju slijepe osobe i to značajno zaostajući i iza svih zemalja jugoistočne Europe, uključujući i ekonomski siromašne zemlje kao što su Kosovo, Bosna i Hercegovina, Albanija, Crna Gora, Moldavija…
Obećanja koja su nam davana da će Zakon o inkluzivnom dodatku biti donesen najkasnije do lipnja 2015. sa primjenom od 01. 01. 2016. samo su bila još jedna u nizu koja se nisu ispunila i nastavak obmanjivanja slijepih građana naše zemlje.
Slijepi Hrvatske odlučni su još radikalnije, demokratskim sredstvima doći do realno postavljenog cilja makar se morali boriti sami, ponovno aktualizirajući poseban zakon o doplatku na sljepoću.
Obrazovanje.
Kvalitetno obrazovanje slijepih preduvjet je za njihovo prihvatljivo uključivanje u život zajednice kao različitih ali jednakopravnih njezinih članova. U razvijanju sustava obrazovanja slijepih kroz tzv. „integraciju“ potrebno je osigurati svu stručnu podršku u osiguranju dostatnog broja djelatnika COO „Vinko Bek“ kao i dovoljne materijalne pretpostavke da mogu u potrebnom obimu obilaziti i raditi sa slijepom djecom u redovnim školama diljem zemlje. U obrazovanju ove populacije je potrebno oblikovati i aplicirati programe za zanimanja koja slijepi mogu odlično ili vrlo dobro raditi a da pri tome ova zanimanja imaju i realnu prespektivu u zapošljavanju. Djeca sa dodatnim teškoćama u razvoju koja se educiraju u segregiranim uvjetima moraju što prije dobiti adekvatan prostor koji će odgovarati njihovim potrebama i neće ugrožavati njihovo zdravlje i zdravlje stručnjaka koji ih prate.
Aktualni događaj izmještanje vanjske jedinice Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ sa lokacije Nazorova 53, samo je primjer nepostojanja ozbiljnih dugoročnijih planova skrbi za slijepe i pristupa po sistemu „krpanja rupa“ štp se mora promijeniti želimo li ovoj djeci i nnjihovim roditeljima dobro.
Rehabilitacija.
Jedina kategorija osoba s invaliditetom u Hrvatskoj koja nema specijaliziranog centra za rehabilitaciju su slijepi. Ovaj nedostatak se pokazuje posebno izraženim kod osoba koje oslijepe u kasnijoj životnoj dobi kada ne spadaju u populaciju osnovnoškolaca. Oni gotovo nemaju mogućnosti da se rehabilitiraju tj. educiraju i psihološki osnaže za prihvaćanje slijepoće kao stanja i shvate mogućnost dalnjeg aktivnog života pa makar sa ograničenim mogućnostima. Sve je evidentnija i potreba rehabilitacije slijepih učenika koji se obrazuju u redovnim školama jer imaju podršku samo u obrazovanju ali ne i u savladavanju svakodnevnih vještina i drugih vještina koje obuhvaća rehabilitacijski postupak. Oftalmolozi, za razliku od drugih svojih kolega koji nakon određenog lječenja pacijenata mogu samo ustvrditi postojanje invalidnosti određenog stupnja i vrste, nemaju mogućnost uputiti ih u neki rehabilitacijski centar za slijepe jer on u Hrvatskoj ne postoji. Valjalo bi ozbiljno promisliti da se ovakav Centar smjesti u zgradu COO „Vinko Bek“ u Zagrebu u Nazorovoj 53. koja je za slijepe i izgrađena, naravno nakon njezinog kvalitetnog građevinskog saniranja.,
Zapošljavanje.
Jedan od osnovnih uvjeta da se čovjek osjeća čovjekom, jest zapošljavanje, odnosno situacija u kojoj će sam privređivati i osigurati egzistenciju svojoj obitelji.
Slijepoj osobi je zapošljavanje sam smisao života, status u kojem prestaje biti puki konzument socijalnih usluga i postaje koristan, djelatan, postaje Osoba. U sklopu mjera koje je država poduzela općenito za poticanje zapošljavanja u okviru kojih su i posebne mjere namijenjene zapošljavanju osoba s invaliditetom često se od poslodavaca zlorabe pa je nužno uvesti instrumente za spriječavanje ovakvih pojava.
Nažalost, i uz ove mjere, zapošljavanja slijepih u Hrvatskoj praktično nema što pokazuje poznato da je kod poslodavaca „najnepoželjniji“ zaposlenik slijepa osoba. Dakle, ukorijenjene su predrasude prema slijepima što treba mijenjati kroz dugotrajno djelovanje. Indikativno je da je ovakav odnos prema slijepima dominantan i u državnim institucijama u kojima radi simboličan broj slijepih. Svijetli izuzetak od ovakove prakse je Grad Zagreb.
Slijepe osobe imaju svoje potencijale, svoja znanja i svoja prava da uživaju sva prava, ali i da participiraju u napretku i funkcioniranju društva.
Treba intenzivirati kontakte sa državnim institucijama i upozoriti na nedopustivo stanje nepoštivanja kvotnog sustava, te zatražiti izuzeće slijepih osoba od odredbe o ne zapošljavanju u institucijama države.
Sustavno financiranje udruga.
Ovaj problem muči nas već dugi niz godina, no sve je akutniji, a gašenje nekih udruga sve izvjesnije. Smatram da se udruge ne smije ostaviti na milost i nemilost projektima, jer kroz njih članovi ostvaruju pojedina prava, a vrlo često ovise o nekim socijalnim uslugama koje se provode kroz te iste udruge, što znači da udruge odrađuju posao države. Sustavno financiranje udruga je jedan od problema koji država mora riješiti, ozakonivši rad udruga osoba sa invaliditetom kao rad od posebnog državnog interesa. Ostvarenje ovog cilja svakako je i u interesu Hrvatske jer će samo udruge osoba s invaliditetom kapacitirane potrebnim stručnim ljudskim resursima i izvorima za pokrivanje osnovnih materijalnih troškova bit u stanju da sudjeluju sa izglednim šansama na natječajima EU socijalnih fondova i povlačenju sredstava iz njih u svrhuz pružanja vaninstitucionalnih socijalnih usluga svojim članovima. Ne smije se zaboraviti činjenica da su vodstva u udrugama OSI, bar što se tiče udruga slijepih, upravo slijepe osobe koje nisu radi svog invaliditeta u mogućnosti da obavljaju administrativno tehničke poslove za svoju udrugu već im je potrebna pomoć stručnih videćih osoba kojima sustav treba omogućiti njihov osobni dohodak.
Zaključak.
Pred Hrvatskim savezom slijepih, njegovim udrugama i svim članovima predstoji i dalnja borba za ostvarivanje prava koja će im vratiti dostojanstvo osobe i ravnopravnog člana zajednice. Tražiti ćemo i nuditi partnerstvo jer do optimalnih rezultata možemo doći samo iskrenom suradnjom. Mi slijepi zasigurno znamo što nam treba i kakva rješenja su najbolja, a stručnjaci i ljudi iz institucija znaju mogućnosti društva.
Na tom tragu ove godine Međunarodni „Dan bijelog štapa“ 15. listopada, koji se odlukom Hrvatskog sabora kao dan slijepih osoba obilježava i u našoj zemlji, a u vrijeme živih predizbornih aktivnosti političkih stranaka inspirirao nas je da organiziramo prijateljsko druženje u okviru neformalnog okruglog stola predstavnika relevantnih političkih stranaka sa predstavnicima Hrvatskog saveza slijepih kao nacionalne krovne organizacije slijepih građana naše domovine. Ovo će biti centralno obilježavanju „Dana bijelog štapa“ u Hrvatskoj koje će se pod nazivom „Sa slijepima uz crnu kavu“ održati 15. listopada u 11 sati u foajeu Kazališta Vidra u Zagrebu, Draškovićeva 80.
Teme o kojima ćemo razmijeniti mišljenja odnositi će se na obrazovanje slijepih sa posebnim naglaskom na aktualno izmještanje vanjske jedinice Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ sa lokacije Nazorova 53, na rehabilitaciju kasnije oslijepjelih i u tu svrhu osnivanja centra za rehabilitaciju slijepih, na zapošljavanja slijepih i mjera koje se ili će se provoditi i na kraju na pitanja inkluzivnog dodatka odnosno doplatka na sljepoću.
Predsjednik Vojin Perić
